(1) Organ starateljstva razriješit će staratelja dužnosti ako utvrdi da je u vršenju dužnosti nemaran, da zloupotrebljava svoja ovlašćenja, da ugrožava interese štićenika, ili ako ocijeni da bi za štićenika bilo korisnije da mu se imenuje drugi staratelj.
(2) Pri razrješenju staratelja organ starateljstva cijenit će mišljenje štićenika koji je sposoban shvatiti o čemu se radi.
(3) Organ starateljstva razriješit će staratelja dužnosti ako on to zatraži, a najkasnije u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva. Organ starateljstva mora istovremeno poduzeti sve potrebne mjere za zaštitu interesa štićenika.
(4) U slučaju razrješenja staratelja organ starateljstva dužan je, bez odlaganja, štićeniku imenovati novog staratelja.
(5) Staratelj kome je prestala dužnost, dužan je podnijeti izvještaj i predati svu imovinu na upravljanje organu starateljstva. Predaja imovine vrši se u prisutnosti predstavnika organa starateljstva i štićenika, ako je on sposoban shvatiti o čemu se radi.